PatakDodo

tomislav-moze.deviantart.com/j…

I truly hope he will be found.

Otvorim "mood", a samo "more" & "more" & "more".

Ne. Jer da. Jer mozda. Jer ne. Jer da. Jer ne znam.
Naprosto sam sigurna.

Ha ha.

Volim reci kako me stvari poput tih ne diraju, barem ne u zamjetnim kolicinama.
Volim cak i vjerovati u to.

Iako zagovaram takav put, normalno je da me i zaboli kada se na kraju takvoga blesava lapsuza nadem sama?
Vlak spreman za kretanje, a iznova ne znam kamo putujem.

Rijesavam stvari sama sa sobom.

Unatoc tome sto strasno patim od toga da uvedem kojekakav red u svoj nacin zivota, priznajem kako sam ipak jedna od onih koji jednostavno zive pod onom izlikom "kreativna nereda", na, dobro, malcice uredniji nacin.
Jer sto jest, jest, savrseni sklad naprosto postane monoton i bezlican, pogledate li malo preciznije.

Ne volim osobe koje svoj osjecaj za mjeru izbrisu olako i cine to veoma cesto.
U meni one stvore kakav tron, nacinjen od oveceg nemira, koji me navede na uzdignutost za par nivoa vise, a tu osobinu cak ni kod sebe same ne cjenim nekako.
Ono sto nekima ipak nije savrseno jasno jest to da odredene osobe u mojim ocima imaju prag cije se granice sire u nedogled i mogu ciniti gotovo sto im god volja, a da mene pritom samo ispune.
To jest pomalo blesavo glediste, shvacam to i sama, no meni kao takvo odgovara.

...Dokle god je i plaza na francuskoj obali La Manchea sa znanim muskarcem zakopanim duboko u pjesak i obris osobe s kisobranom u ruci.
Zamisljam kako Sunce tek zalazi...